Kad muž prodaje tijelo žene

Jedna od onih koja prodaje tijelo za novac je i R.B. iz Nikšića (45). Kaže da je primorana da se bavi prostitucijom i da je primorava muž. Iako nevladine organizacije upozoravaju da se i u takvim slučajevima radi o jednoj vrsti trgovine ljudima, u praksi je to teško dokazati. Ako ikad I završe pred sudom, budu kvalifikovano kao posredovanje u prostituciji

Uprava policije je, kako dodaju, u prethodnom periodu realizovala nekoliko akcija, identifikovane su ženske osobe koje su seksualno eksploatisane a krivično su proicesuirane tri ženske osobe zbog izvršenja krivičnog djela u vezi sa prostitucijom.
Uprava policije nije evidentirala muške osobe koje se bave prostitucijom.
Najpoznatija akcija policije u posljednjih pet godina je „Lutka“ kada je uhapšena Kotoranka Željka Rolović zbog sumnje da je organizovala lanac prostitucije u tom gradu. Ona je sa tužiocem postigla sporazum o priznanju krivice i osuđena na novčanu kaznu od samo 2.500 eura. Ona je priznala pred nadležnim tužiocem Žarkom Pajkovićem da je organizovala lanac elitne prostitucije na primorju - u stanovima, hotelima, na jahtama...
Zanimljivo je da većina većina tužilaštava nije imalo prijave zbog posredovanja u prostituciji za 10 godina, pokazuju zvanični podaci.
U osnovnim državnim tužilaštvima u Beranama, Nikšiću, Kolašinu, Plavu, Pljevljima, Cetinju i Rožajama (od ukupno 13 ODT-a) za posljednjih deset godina nije bilo krivičnih prijava zbog posredovanje u prostituciji.
Prema podacima Uprave policije od 2012. do 2018. godine vođeno je ukupno 15 istraga za krivično djelo trgovina ljudima. To krivično djelo medjutim ne predvidja samo trgovinu zarad seksualne eksplatacije, tako da nema podataka koliko ih se samo na taj segment odnosilo.
Ipak, u Strategiji za borbu protiv trgovine ljudima navedeno je da je ukupan broj identifikovanih potencijalnih žrtava trgovine ljudima u periodu od 2012. do 2018. godine 30, od čega 6 muškog i 24 ženskog pola. Najčešće identifikovani slučajevi trgovine ljudima bili su oblika seksualne eksploatacije, čak 47 odsto.


Zvanični podaci pokazuju da je tokom 2012. godine vodjene dvije istrage, u 2013. tri, 2014. četiri, tokom 2016. i 2017. vođena je po jedna istraga, dok su u 2018. godini vođene tri istrage.
Tokom 2012. godine podnijeta je jedna krivična prijava, tokom 2013. nije bilo podnešenih krivičnih prijava, u toku 2014. podnijete su 2, 2015, 2016, i 2017. godine nije bilo podnijetih krivičnih prijava, dok su u 2018. godini podnijete dvije krivične prijave.
Jedna krivična prijava koja je od strane Uprave policije podnijeta za silovanje u toku 2017. godine prekvalifikovana od strane tužilastva i podignuta optužnica za trgovinu ljudima. Kada je u pitanju broj podignutih optužnica za krivično djelo trgovina ljudima: jedna je podignuta u 2013. godini, jedna u 2014. i jedna u 2017. godini. Nadležni sudovi su donijeli ukupno pet pravosnažnih presuda. Kazne su se kretale u rasponu od dvije godine do šest godina i 10 mjeseci zatvora.
I u svijetu se trgovina ljudima smatra jednom od tri najprofitabilnije kriminalne aktivnosti, uz trgovinu drogom i ilegalnu trgovinu oružjem. O njoj se najčešće govori kao o „visoko profitabilnoj i nisko rizičnoj delatnosti” jer se, s jedne strane, procenjuje da se zarade trgovaca ljudima kreću u rasponu od nekoliko milijardi pa do 60 ili čak 5006 milijardi dolara godišnje7, a, statistički posmatrano, veoma mali broj njih završi na sudu i bude osuđeno na visoke zatvorske kazne.

Vlasti ne interesuje “žensko pitanje”

Ljiljana Raičević iz Sigurne ženske kuće smatra da se nedovoljno radi na suzbijanju prostitucije, jer vlasti “ne interesuje žensko pitanje”.
“Ovo što sada hapse dosta brzo kada je u pitanju nasilje u porodici je samo nastavak njihovih odluka da se suprostave nekim pojavama koje se njima ne dopadaju ili gdje su donijeli odluke da efikaksno i brzo završavaju posao. Molila sam u nekoliko intervju ministra policije da se obrati ženama da slobodno bježe i u onim časovima kada to nije dozvoljeno, na kraju je on to i prihvatio i rekao da će ih zaštititi. To su žene čule, i poslije toga je dosta bilo poziva, dolazaka i interesovanje. Međutim, nikad se nijesu obratile po pitanju prostitucije. Neće direktno. I onda ne mogu da reagujem”, kaže Raičević
Smatra da policija ima dosta informacija o prostituciji, “a što ih nije briga je posebno pitanje”.


“Nije im stalo. I naše političko društvo je muško. Kad vidite fotografije Vlade Duška Markovića, te ministarke su u drugom redu i one se ponašaju taman kao i oni, nema tu razlike”, smatra Raičević.
Upozorava da ne postoji veći oblik nasilja od toga “da je pretukao pa prodao, pa je pretukao pa je doveo nekoliko ljudi i naplatio sve to”.
“Pri tome je vrlo često u situaciji da je navedena i na drogu i na alkohol. Svuda se to dešava, jer je siromaštvo toliko da se ljudi snalaze na razne načine. U manjoj mjeri je nasilje i perprodaja kod onih ljudi koji imaju novac i mogu da se snađu, a više gdje je siromaštvo. Jedna žena mi je rekla da bi muž prodao i nju i djecu za kocku. On je neupotrebljiv kao otac i kao muž jer po čitav dan sjedi i kocka i ne bira način kako da dođe do novca, a najgori način je kad podvodiš svoje iz porodice”, kaže Raičević.

I gradilište autoputa pod posebnom pažnjom

Iz policije navode da kroz akcije koje se sprovode na nivou Uprave policije, a koje su usmjerene ka otkrivanju, suzbijanju i procesuiranju svih oblika trgovine ljudima, posebna se pažnja posvećuje lokalitetima gdje postoji veći priliv strane radne snage.
„Na tim lokalitetima se rade kako operativne tako i konkretne provjere od strane službenika kriminalističke policije. Između ostalih, tu je i lokalitet gradilišta autoputa Bar - Boljare. Dosadašnjim radom službenici policije nisu registrovali prostituciju na navedenom lokalitetu i za sada ne postoje indicije da se na tom terenu vrši prostitucija”, kažu iz policije.

Legalizacija prostutucije legalizacija muškog nasilja nad ženama?

Jedno od pitanje koje je posljednjih godina otvoreno je i da li treba legalizovati prostituciju i da li je to način da se stane na put trgovini ljudima zarad seksulane eksplatacije.
Zanimljiv je primjer Njemačke. Preko milion prostitutki je trenutno registrovano u Nemačkoj, a ovaj dio privrede svake godine doprinese državnom budžetu sa preko 16 milijardi eura.. Prostitutkama je sada lakše da prijave policiji klijente koji su ih na bilo koji način zlostavljali, a takođe je lakše da između sebe razmenjuju podatke o problematičnim klijentima. Pomoću aplikacije koja se zove Pepper, lakše i sigurnije dolaze do klijenata, što smanjuje potrebu za makroom ili direktnim radom na ulici. Najveći problem koji se javio u Nemačkoj jeste povećanje broja žena koje su žrtve trgovine ljudima. One najčešće dolaze iz siromašnijih zemalja Istočne Evrope, a njih je sada lakše pomešati i uklopiti sa ženama koje ovo dobrovoljno rade.
Kod nas, ali i u mnogim drugim zamljema su misljenja podijeljena. Iz NVO Anima kažu da imaju jasan stav da prostituciju ne treba legalizovati.

"Posebno se kritički odnosimo prema onom što država izostaje da uradi na zaštiti žena od nasilja, prostitucije i trgovine ljudima i organizovanom kriminalu. Predlog da se prostitucija legalizuje zapravo znači legalizaciju muškog nasilja nad ženama i zloupotrebu resursa žena", kaže Ervina Dabižinović iz Anime.
Dodaje da u Crnoj Gori ne postoji tržište rada sem tržišta prostitucije/prodaje ženskog tijela.
"U zemlji u kojoj institucije ne rade svoj posao u kojoj se ćuti o nasilju nad ženama. Posebno se ćuti o seksualnom nasilju nad ženam i djevojčicama a posljednje istraživanje Sigurne Ženske kuće, SOS Nikšić i Prime Podgorica ukazuje da dvije trećine ispitanica nikom nisu pričale o seksualnom nasilju što jasno pokazuje ambijent nekažnjivosti nasilja i potpunog nepovjerenja u institucije sistema. Legalizacijom prostitucije u našem kontekstu je zapravo legalizovanje nasilja nad ženama", smatra Dabižinović.

                                                                                                                                                                                                                 Piše: Biljana Matijašević

Ovaj članak je izrađen u okviru Projekta „Balkans ACT (Against the Crime of Trafficking) Now!” koji u Crnoj Gori sprovodi NVO Centar za ženska prava uz podršku NVO Astra i Evropske unije. Stavovi iznijeti u tekstu ne mogu se smatrati stavovima Evropske unije.