Postao sam sužanj vlastitog filma

Postao sam sužanj vlastitog filma

Nakon 15 mjeseci provedenih u pritvoru, novinar Jovo Martinovic pušten je 4. januara da se brani sa slobode. Martinovic je optužen da je dio medunarodne grupe koja je švercovala drogu, za šta prvooptuženi u tom predmetu Duško Martinovic.  On je uhapšen u oktobru 2015. godine i od tada negira krivicu. Martinovic je  sa glavnim akterima grupe sa kojom ga tužilaštvo povezuje snimio dokumentarni film i na sudu je tvrdio da nije bio posrednik  u kriminalnim radnjama, vec istraživac o medunarodnom kriminalu, što je potvrdio i prvooptuženi Duško Martinovic. Hapšenje i držanje Jova Martinovica u pritvoru osudile su mnoge domace i strane novinarske organizacije. Martinovic za “Vijesti” opisuje zatvorske dane.

Stalno sam slušao frazu kako je i "zatvor za ljude" i da tamo ima ljudi, koji su ljudi, iako su oni u jednom trenutku pogriješili, pa su zbog toga i tamo, ili je, kod nas nerijetko, neko pogriješio u vezi njih pa ih sudba dovede tamo.
Elem, imao sam cast i privilegiju, zahvaljujuci tužilaštvu, i to ne bilo kojem, vec specijalnom, da svu moju znatiželju i interesovanje zadovoljim iz prve ruke sa suprotne strane gvozdenih vrata. Nekada sam tamo odlazio službeno, radi snimanja dokumentarnih filmova o osobama koje su se zadesile unutra, ali sada sam postao tema i sužanj vlastitog životnog dokumentarca i bezbrojnih novinskih napisa.
Tužiteljka kaže da sam  postao clan kriminalne organizacije tako što sam na telefon okrivljenog Pink Pantera, "koristeci znanja iz novinarske profesije instalirao odgovarajucu aplikaciju koju ne može slušati crnogorska policija" kako bi se doticni neometano bavio narkobiznisom. Veoma zanimljiva optužba, i to ne bilo kojeg tužioca, vec specijalnog, jer tako nešto samo može napisati "specijalni" tužilac.
Ali, da li je zatvor onakav kakvog ga zamišljamo iz filmova i serija ili je opet i to vrsta nekog prihvatljivog svijeta gdje nekima cak i prija biti tamo? Ljubazno i korektno osoblje mi u jesen 2015. odmah stavlja do znanja da dobijam sobu sa "pedigreom", tu je bio naš poznati glumac, jedan gradonacelnik iz naše malene zemlje, jedan hakerski nadaleko poznat strucnjak, neki ino i domaci biznismeni itd. Unutra je atmosfera i više nego vesela. Pece se jabukovaca, jer idu slave i Nova godina, sprema se obilata hrana, muzika, televizor, plejeri za filmove, klima, kuhinja, ventilatori, i gle cuda, privatna sobna biblioteka!
Momci su više nego ljubazni i dobri. Neki su došli da se malo odmore nakon malo grubljih svada sa suprugama, rodbinom ili komšijama. Neki su tu da se ociste od raznih zavisti i poroka, drugi su eksperimentisali sa virmanima i euro novcanicama, a ima i onih kojima nije ništa jasno cime su zaslužili da od države dobiju prinudni odmor.
Šetnje su nacin za rekreaciju i svjež vazduh, ali i mjesto da se upoznaju ljudi iz raznih soba i celija, razmjenjuju novosti, iskustva, ali i sklapaju mnogi poslovi i unutra i vani. Cigarete su glavna moneta unutra i njima se placa sve i svja. Takode, vrlo brzo postaje jasno da ima mjesta u zatvoru gdje je atmosfera daleko od idile, koja me zatekla u L2 i koja ce me pratiti svih 14 mjeseci i 13 dana sužanjstva.
Nocu se mogu cuti vriske i lupnjave u Kambodži, spratu iznad nas, i intervencije nesretnih cuvara koji dosta puta izvuku deblji kraj razdvajajuci zaracene. Dok ste u pritvoru imate dvije glavne opcije kako cete provesti vrijeme unutra, osim ako niste u "radnom odnosu",  tj. ne bavite se trgovinom svega i svacega ili niste uposleni kod bogatih i slavnih pritvorenika kao osoblje za održavanje.
Jedna je hibernacija - uz obilatu pomoc tableta, psihijatrijski prepisanih, i nemalo je takvih koji prespavaju zimski san. Druga je ucinkovito ubijanje vremena raznim aktivnostima kao što su trening, citanje beletristike, televizija i filmovi (ne bilo koji, naravno) i ono što je najvažnije, citanje zakona i studiranje optužnica - cime se inace malo ko bavi, bilo da se sve prepusti sudbini ili advokatima ili "vezama", koje završavaju stvari sa tužiocima.
Ubrzo postaje jasno da mimo svega treba se dodati još jedna stvar - pisanje, tj.besplatna pravna pomoc kad se vec ima vremena, jer kao što rekoh, ima i onih, i to ne mali broj, kojima nije jasno zašto su tu gdje jesu, a nemaju ni veze ni monetarna sredstva koja im gonici traže da bi izgladili greške ili postupili po zakonu.
Ima i onih kojima je stavljeno na teret puno više nego što jesu krivi, jer se tako dolazi do "boljih rezultata" i simpaticnih statistika kojima se kasnije treba podiciti pred strancima. I nije samo da pritvorenicima treba pomoc. Tu su i službenici, jer im treba priznati povrede na radu, prekovremeni sati, dežurstva i sve ono na cemu se nastoji uštediti.
Kako vrijeme prolazi, a i osobe se mijenjaju sa kojima se dijeli soba i šetnje ili koje se srecu po hodnicima, sve je uocljivije da, što je vece krivicno djelo i monetarna moc pocinioca, da ce prije izaci ili kao osloboden ili sa minimalnom kaznom. Što je sitniji prestup i siromašniji pocinilac, to gore po njega... Ili je to možda fatamorgana našeg podneblja.
Provodeci vrijeme uz Orvelovu 'Zivotinjsku farmu', Balzakovu 'Ljudsku komediju', Haleda Hoseinija i druge, ne mogu se a ne odati dojmu da se sve to iznova odvija pred našim ocima.
Dolaze ljudi za najnevjerovatnije stvari. Naši hapse covjeka sa Interpolove potjernice jer je oštetio mobilnog operatera susjedne zemlje, ne plativši racun koji ne prelazi ni cetvrtinu prosjecne plate. Ne može na slobodu niti da plati, vec mora cekati ekstradiciju i sudenje tri mjeseca. Drugi je tu jer se nije pojavio na parnici oko alimentacije (poziv nije ni dobio) i mora cekati sudenje koje se, naravno stalno odlaže. Nakon toga, upoznajemo prvo jednog, pa drugog invalida, navodno clanove opasnih organizacija koje prijete globalnom i regionalnom miru, iako im je stanje bukvalno takvo da samo mogu prijetiti zdravstvenom osiguranju. Dolazi i dosta ljudi kojima uopšte nije mjesto u zatvoru vec na psihijatriji i koji imaju uredne papire za druženje sa ljudima u bijelom.
Silazak u sobu za advokatske posjete je posebna radost i žamor. Tamo se može svašta i cuti i vidjeti. Zna se koji je za kakve stvari dobar i sa kojim je tužiteljima "na vezi" i kolike su tarife... Ne samo advokatske.
Ljudi dolaze i odlaze (za puno teže i opasnije stvari), mijenjaju se godišnja doba, ali moja "odgovarajuca aplikacija na mobitelu" i navodno posredovanje za marihuanu ce me tek nedavno kvalifikovati da se branim iz vana (ne sa slobode jer sloboda je prije svega stanje duha). Od drugih cujem, od onih koji imaju velikog iskustva na robiji a i od advokata, da dokazivanje nevinosti ide puno teže nego da sam nešto stvarno uradio.
Sem toga, mene goni ne bilo kakav tužilac, vec specijalni...