Crnogorski novinari kao glineni golubovi?

Crnogorski novinari kao glineni golubovi?

Ako su novinari "četvrta grana vlasti" ili "sedma sila", kako se neformalno tumači njihova uloga u društvu, onda vlast i demokratija u Crnoj Gori hramlju na jednoj nozi. Tako bi se moglo opisati stanje u malobrojnoj i višestruko podijeljenoj crnogorskoj medijskoj zajednici.

Iako Brisel konstantno apostrofira važnost slobode medija za zemlju koja se prije gotovo sedam godina zaputila na evropski put, a domaći državni zvaničnici verbalno šalju ohrabrenje novinarima da se bave istraživačkim novinarstvom, pucanj u istraživačku novinarku Oliveru Lakić kao da još odjekuje, pošto nikakvih pomaka u istrazi pokušaja njenog ubistva još nema.

"Ako je jedna od osnovnih funkcija svakog medija da ispunjava etičke standarde, pridržava se kodeksa i bavi istraživačkim pričama, onda se novinarima u Crnoj Gori može dati dobra ocjena, s obzirom na to u kakvim uslovima rade i egzistiraju", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Nikola Marković, urednik dnevnog lista Dan, čiji je direktor Duško Jovanović ubijen davne 2004. godine, a da se još ne znaju ni svi izvršioci ni nalogodavci tog zločina.

"Dakle, mislim da ovaj nivo istraživačkih priča, količina hrabrosti koju nezavisni, kritički mediji iskazuju već godinama, prosto je nevjerovatan ako se zna da nijedan od nijedan od ozbiljnih slučajeva napada na novinare, počevši od ubistva Duška Jovanovića, pa do posljednjeg, pokušaja ubistva Olivere Lakić, nije rasvijetljen", ukazuje Marković.
Kao predsjednik komisije koja je prije šest godina formirana upravo da se bavi istragama napada na novinare, Nikola Marković postavlja pitanje koliko sve to ima smisla, ako komisija u svom poslu nailazi na sve veće opstrukcije nadležnih državnih organa.

Posebno zabrinjava što je tužilaštvo naprasno komisiji prestalo da dostavlja dokumentaciju koja se odnosi na istragu napada na istraživačku novinarku lista Vijesti Oliveru Lakić, koja je 8. maja prošle godine ranjena ispred svog stana u Podgorici.
"Sad pitam - ako je tužilaštvo, koje treba da se bavi poštovanjem zakona, šest ili sedam godina komisiji dostavljalo spise za sve prethodne slučajeve, kako su se odjednom sjetili da je to nezakonito. Naravno, ovdje se radi o drugom - ili je u tužilaštvu vide da tragovi ove istrage vode do nekih jakih i problematičnih ljudi u državi, ili tužilaštvo, nedostavljanjem dokumentacije, pokušava da sakrije svoj nerad i neznanje", tvrdi Nikola Marković.
U isto vrijeme, na dan koji poslenici javne riječi u Crnoj Gori obilježavaju kao svoj, čestitke i podrške stigle su im sa svih najvažnijih državnih adresa. Tako im je crnogorski predsjednik Milo Đukanović poručio kako će država do kraja biti posvećena njihovoj zaštiti i obezbjeđivanju ambijenta u kojem će slobodno, objektivno i profesionalno moći da obavljaju svoj posao.

Dva dana ranije Đukanović je, nakon izbijanja afera "Atlas" i "Koverta", o navodnim malverzacijama crnogorskog tajkuna Duška Kneževića u njegovim bankama i tvrdnje Kneževića da je godinama donirao Đukanovićevu partiju pred izbore, na svojevrstan način prekorio novinare i sugerisao im da se osmjele i više bave istraživačkim novinarstvom.
"Moje očekivanje je bilo da i vi (novinari) nešto uradite i da čovjeka koji se optužuje pitate da vam pruži jedan argument za to. Šta ako se dogodi da sjutra optuži mene da sam u posjedu nuklearnog oružja? Hoćete li ignorisati tu glupost? Hoćete li pitati čovjeka koji to saopšti, da vam pokaže argument za to ili ćete doći u garažu kod mene da provjerite gdje je nuklearno oružje?", pitao je Đukanović.

Takvu izjavu prvog čovjeka Crne Gore predsjednica Društva profesionalnih novinara Mila Radulović smatra licemjernom.
"Na taj način zamagljuju svoju ulogu i dužnost da nam odgovore na pitanja. Mi smo danima slali mejlove i pitanja predsjedniku, koji nam nije odgovorio ni na jedno. Uključujući članove njegove porodice koje je gospodin Knežević javno prozivao. Znači, ako očekuje naše istraživačko novinarstvo trebalo bi da se onda udostoji i da nas ispoštuje odgovorima na pitanja", riječi su Mile Radulović.

Bavljenje istraživačkim novinarstvom u Crnoj Gori, sa druge strane, dodatno otežava to što je državni parlament prošle godine ekspresno, bez prisustva opozicije, usvojio izmjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama, koje sužavaju mogućnost novinarima da dođu do neophodnih podataka koje smatraju značajnim za javnost.

"Tako da vi sada po sadašnjem zakonu, ako vas neki organ odbije i ne da vam dokumentaciju, nemate kome da se žalite, pošto više Upravni sud nije nadležan za to. Dakle, sada može bilo koji državni organ ako procijeni da mu je to interes, beskonačno da vas odbija", navodi Nikola Marković.
Udarac istraživačkim naporima novinara u Crnoj Gori bio bi i usvajanje novog zakona o medijima koji bi, prema nacrtu, propisao da novinari moraju da otkriju svoje izvore, ako je to od višeg državnog ili nacionalnog interesa, upozorava Slavoljub Šćekić iz Centra za istraživačko novinarstvo.



"Mislim da bi onda došlo do strašne regresije, da bi novinari izgubili mogućnost dobiju izvore, da ćemo ostati bez zviždača, da ćemo ostati bez mnogih ljudi kojima ove anomalije smetaju, ali koji neće progovoriti ako nemaju čak ni tu elementarnu zakonsku zaštitu, koja ponekad i nije bila dovoljna, ali je bila faktor motivacije da se neko ohrabri i da kaže da nešto nije u redu", ocjenjuje Šćekić.

U svim svojim zvaničnim i nezvaničnim izvještajima Evropska komisija je obezbjeđivanje slobode medija u Crnoj Gori označavala kao krucijalno za postizanje onih demokratskih standarda neophodnih da bi zemlja postala članica Evropske unije.

O tome kakva je trenutna situacija ukazala je uticajna međunarodna organizacija "Fridom haus", koja je i u posljednjem izvještaju ustanovila kako medijske slobode u Crnoj Gori nazaduju i opisala kako su napadi na novinare "dio života" u Crnoj Gori. Ta organizacija podsjetila je kako je od 2004. godine, organizacija za slobodu medija zabilježila 76 slučajeva napada na novinare, od čega je većina ostala neriješena.
Karakterišući ekonomski ambijent za medije u Crnoj Gori, iz Sindikata medija poručuju da ni u jednom segmentu nije poboljšan položaj zaposlenih u brojnim glasilima čija su primanja ispod državnog prosjeka.

U Crnoj Gori i dalje ne postoji jedinstveno novinarsko samoregulatorno tijelo. Godine 2016. je inoviran medijski etički kodeks, ali je pitanje koliko ga se pripadnici sedme sile pridržavaju.

A, kako je to naglasio predsjednik Skupštine Medija centra Duško Vuković, ako novinarstvo nije etično, prestaje da bude novinarstvo i pretvara se u propagandu, marketing ili odnose s javnošću, od čega je propaganda najopasnija po društvo.

slobodnaevropa.org